PAUL ARDEN U HRVATSKOJ

Krajem 5.mjeseca imali smo mušičarsko druženje u gradu Ogulinu na rijeci Dobri i Vitunjčici. Okupilo se nas petnaestak mušičara od početnika do iskusnih, te uz pomoć MCI instruktora Paula Ardena iz Velike Britanije i Milana Kuprešanina iz Hrvatske naučili jako puno o tehnikama bacanja, prije svega eleganciji i lakoći mahanja štapovima. Paul je demonstrirao u subotu daljinska i precizna bacanja, nevjerojatno je kako taj čovjek baca, ispuca cijelu špagu i još 10-15 metara „backinga“ u 2-3 „false casta“ i sve  to radi sa takvom lakoćom i elegancijom da čovjek ne povjeruje.
Nakon demonstracija zabacivanja, održao je …..

Krajem 5.mjeseca imali smo mušičarsko druženje u gradu Ogulinu na rijeci Dobri i Vitunjčici. Okupilo se nas petnaestak mušičara od početnika do iskusnih, te uz pomoć MCI instruktora Paula Ardena iz Velike Britanije i Milana Kuprešanina iz Hrvatske naučili jako puno o tehnikama bacanja, prije svega eleganciji i lakoći mahanja štapovima. Paul je demonstrirao u subotu daljinska i precizna bacanja, nevjerojatno je kako taj čovjek baca, ispuca cijelu špagu i još 10-15 metara „backinga“ u 2-3 „false casta“ i sve  to radi sa takvom lakoćom i elegancijom da čovjek ne povjeruje.
Nakon demonstracija zabacivanja, održao je predavanje o osnovnim stvarima kod bacanja i nakon ručka i vezanja mušica radio sa pojedincima na ispravljanjima grešaka. Milan Kuprešanin je stvarno ljudina od čovjeka i nije bilo tog pitanja i problema kojeg nismo sa njim mogli riješiti. Osobno mi je pokazao par zabaca za omanje rijeke i potoke koje do sada nisam koristio, a koji će mi zasigurno pomoći jer sam se našao u bezbroj situacija na takvim vodama totalno bez ideje.  Jedva čekam da to isprobam! Željko Borovec je prezentirao jednostavne tehnike vezanja tulara (sedge), posebno „sparkle sedge pupe“, a na kraju su svi izvadili škripce i počeli vezati muhe! Ja sam od onih koji to ne rade, ali zaista je bilo lijepo vidjeti sve na okupu u totalno opuštajućoj atmosferi. Predvečer je bio isplaniran ribolov na rijeci Dobri.
Drugi dan u nedjelju je bio seminar kojeg je vodio Paul Arden. Bio je ograničen broj ljudi na dvanaest. Nisam sam se prijavio za seminar, ali moj kolega Ratko Štibrić iz Zagreba koji je i sve to osmislio mi je ukratko ispričao dojmove.
„U nedjelju smo imali seminar, Paul nas je nakon prezentacije zadataka za vježbanje podijelio u grupe i onda je svaka grupa imala svojeg instruktora (Paul, Milan, Ti i Mi). Na kraju je Paul radio sa svakim individualno na provjeri vježbi i ispravljanju grešaka. Koliko god gledali filmove na Youtube, DVD-ove oko bacanja, na kraju se u živo nauče toliki sitni detalji koji olakšavaju bacanje i kako nam glupe sitnice mogu stvarati probleme. Ribolov na Vitunjčici je bio genijalan, od suhih malih jednodnevki do ogromnih sedgeva, pastrve su uzimale sve. Žao mi je što nije bilo više zainteresiranih za ovo druženje, jer  ovo je bila prilika da se upoznate sa Paul Ardenom , gostima iz Malezije Mi i Ti (skraćena imena), te Milanom Kuprešaninom. Posebne zahvale domaćinima, Zlatimiru Kosteliću i junioru Daliboru na gostoprimstvu i posebno na brizi oko hrane, srneći gulaš je bio vrhunski i posebno dobro ispečene pastrve na roštilju (naravno iz obližnjeg ribogojilišta).
Svim polaznicima je bio osiguran besplatan ribolov u subotu i nedjelju u kasnim popodnevnim satima i večeri, hvala Zlatko!
Hvala svima na dolasku i nadam se da ćemo ovo pretvoriti u redovno godišnje okupljanje i na regionalnom nivou!“

Intervju sa Paulom Ardenom napisao Ratko Štibrić

Paul je jedan poseban čovjek, mušičar, mahač, instruktor i ribolovac, a posebno profesionalac u svojem poslu. Proveli smo ugodan vikend u druženju i učenju i vidjeli što se sve može sa mušičarskim štapom i špagom. Nakon vikenda, Paul je pristao odgovoriti na neka naša pitanja:

Kad i kako si počeo mušičariti i tko je bio tvoj prvi mentor?

Počeo sam u dobi od 10 godina nakon što sam dobio mušičarski štap. Prije sam učio gliste i crve plivati i pokušavao uloviti ribe čak sa malom mrežicom. Nikad nisam imao pravog mentora, ali kad sam počeo mušičariti na velikom jezeru sa pastrvama u UK-u družio sam se sa puno ribiča koji su me učili.

Kako si se odlučio za usavršavanje mahanja mušičarskim štapom? Kad si se počeo natjecati u mahanju?

Sa 16 godina počeo sam raditi na jezeru zato što se: a) pojavila prilika i pod b) cijena dozvola za 16-godišnjake je ista kao i za odrasle! Kad sam imao 24 godine, počeo sam učiti druge ljude mušičarenju i tako sam otišao u smjeru usavršavanja mahanja. Počeo sam se natjecati malo kasnije, nakon što sam učio Jon Allena, jednog od ozbiljnih natjecatelja u UK-u u tom trenutku. Pobijedio me u daljini mahanja odmah nakon lekcije i stvar je prerasla u međusobno natjecanje i prijateljstvo.

U čemu najviše uživaš što se tiče mahanja i samog ribolova?

Oduvijek sam gajio ljubav prema ribama. Ribolov mi je na prvom mjesto toliko dugo vremena, toliko kako ne mogu zamisliti ništa drugo. Pretpostavljam da se radi o posebnim trenucima u ribolovu. Ugledati ribu, uzimanje mušice, kontra, puštanje ribe nazad u vodu. Ribolov me vodi svuda po svijetu i daje smisao životu. Svi moji prijatelji mušičare. Obožavam kampiranje i život na otvorenom, vjerojatno neki oblik slobode koji takav život pruža.

Najbolje od svega je kontinuirano učenje. I kad pomisliš da su se svi elementi slagalice složili i da znaš sve što je potrebno, dovoljno je samo promijeniti fokus na neku drugu riblju vrstu ili drugu lokaciju na svijetu i opet postaneš (zamalo) potpuni početnik.

Koja ti je omiljena lokacija za ribolov? Koja ti je omiljena vrsta riba?

Trenutno, definitivno Malezija. Živim tamo na malom aluminijskom brodu (čamcu) u džungli u Sjevernoj Maleziji, mušičareći primarno „Giant Snakehead“ ribe, ali i Gourami i Grgeče. Snakehead ribe su mi se uvukle ispod kože, sanjam stalno o njima. To je totalno genijalna riba, nevjerojatno teško uhvatljiva na mušicu i još teže dovesti je do ruke.
Kampiram u džungli, sa slonovima, zmijama, majmunima, čak i tigrovima! To je najstarija kišna šuma na svijetu i nevjerojatno mjesto. Ove godine planiram provesti 8 mjeseci mušičareći tamo i za to vrijeme ću uspjeti samo malo zagrepsti ispod površine svega čarobnog što tamo postoji.

Volim i ribolov u tropskim krajevima, npr. Exmouth u Zapadnoj Australiji je jedno od omiljenih mjesta. Mušičario sam i na Novom Zelandu gotovo 20 godina i obožavao potočnu pastrvu.

Još uvijek volim mušičariti pastrve na jezerima, posebno ako su divlje.

Otprilike zaluđenost sa nekom lokacijom i vrstom ribe traje oko 15 godina i onda je vrijeme za nešto novo!

Mušičarenje – bijeg od cura/žena ili ih pokušati zaraziti sa mušičarenjem? Koji su izazovi u toj priči?

Uvijek učim cure mušičarenju! Proveo sam jako puno vremena tražeći curu koja mušičari i voli putovanja. Sve moje veze sa ženama su propale zato što stavljam mušičarenje na prvo mjesto. „Žene dolaze i odlaze, ali ribe uvijek ostaju“.

U svakom slučaju, sad imam curu u Maleziji i učim je mušičariti.  Morate shvatiti da mušičarim preko 300 dana u godini, sve što radim je samo mušičarenje, moj posao, moji prijatelji i moja putovanja od 10 mjeseci godišnje, život na otvorenom, sve je vezano samo uz mušičarenje. Svaka moja cura mora mušičariti, putovati i naravno, biti malo luda! 

Kad ljudi dođu do nekog srednjeg nivoa u mahanju, koji su problemi koji sprečavaju daljnje napredovanje?

Zapravo ih nema. Puno veći problem je stići do srednjeg nivoa. Za doći do toga morate uživati u mahanju i vježbanju sa ciljem napredovanja. Čim se stvori ljubav prema mahanju, sve granice nestaju. Poznam jako puno genijalnih bacača po cijelom svijetu. Svi oni vježbaju kad nisu na ribolovu. Svi obožavaju mahanje.

Kad planinarim, nosim štap sa sobom i povremeno vježbam mahanje na vrhu planine. Zapravo nosim štap spreman za mahanje kud god idem kako bih mogao vježbati kad god poželim. Mahanje je forma opuštanja i zabave, oslobađanje od stresa.

Nemam televizor i nisam gledao televiziju 25 godina. Umjesto televizije idem bacati. 

Koji su najveći problemi kod ljudi koji su samouki u mahanju (koristeći knjige, Youtube, DVD-ove)?

I ja sam originalno samostalno naučio bacati, kao i većina mušičara. Uobičajeni problemi su „tracking“ – vrh štapa ne ide po pravcu, loša kontrola „loopa“ , korištenje previše sile, neefikasan „double haul“- povlačenje špage kod mahanja nazad i naprijed, te skroman izbor vrsta mahanja. Najčešće učim upravo takve ljude, sa možda 20 godina iskustva u mušičarenju. Rijetko radim sa potpunim početnicima.

Kao korisnik „Sexyloops“ mobilne aplikacije za učenje mahanja, zanima me budućnost aplikacije, da li se spremaju kakve novosti?

Plan je povezati aplikaciju sa „Sexyloops“ web mjestom. Nakon svake lekcije, pojavit će se opcija za posjet posebnoj web stranici vezano za tu lekciju. Stranica će sadržavati ključne točke, možda usporene video snimke i veze prema dodatnim sadržajima. Na kraju, cilj je poticati ljude za postavljanje pitanja na „Sexyloops“ forumu kako bih mogao pomoći korisnicima i naravno poboljšati aplikaciju.

Reci nam nešto o životu u Mađarskoj, kako si završio tamo, što misliš o njihovoj hrani, ženama i rijekama?

Nisam završio tamo! Kratak odgovor je da putujem po svijetu od svoje 20-te godine i sa 37 godina, pitao sam se da li ću biti sretan spavajući u autu u 50-tim ili 60-tim godinama života. To je bio izvor ideje kako bi bilo zgodno imati neku brvnaru negdje jednog dana.

Vodio sam seminar mahanja u Mađarskoj, upoznao curu, zaljubio se, kupio malo zemlje, izgradio brvnaru, prekinuo sa curom, ali još uvijek imam brvnaru. Uglavnom, provodim nekoliko mjeseci godišnje tamo.

Obožavam mušičarenje bolena na Dravi – vidim Dravu iz moje kuće, te općenito volim mušičarenje na rijekama bivše Jugoslavije. Ironija je u cijeloj priči, kako opet puno putujem i spavam na otvorenom.

I dalje je to lijep projekt, volim život u Mađarskoj, imam mali vinograd i nekoliko jako dobrih prijatelja. Mislim da je to najbliže što ću se ikad približiti životu u gradovima.

Koji su planovi za mušičarska putovanja u budućnosti?

Ove godine se vraćam u Maleziju. Moram početi ozbiljno provoditi vrijeme u mušičarenju tamo, razmišljam o 8 mjeseci godišnje u bližoj budućnosti. Isto se moram vratiti u Sjevernu Ameriku zbog puno prijatelja, nevjerojatnih mjesta za mušičarenje i predivne prirode i naravno to je veliko tržište za posao koji radim.

U nekom trenutku za 10-tak godina, planiram malo promijeniti fokus, kupiti jedrilicu, jedriti i mušičariti na putu oko svijeta u trajanju od 10 godina.

Kako si se proveo za vikend sa nama u Ogulinu? Kako je prošao seminar, kakvi su ljudi, koji je bio nivo mahanja?

Proveo sam jako dobar vikend, hvala na svemu! Uvijek uživam u upoznavanju novih prijatelja i oduvijek sam imao odlične prijatelje u Hrvatskoj. Gostoljubivost kao uvijek je fantastična. Isto kao i ja, prijatelji iz Malezije koje sam poveo, odlično su se proveli.

Nivo mahanja je bio OK. Siguran sam kako možete u kratkom vremenu dovesti to do vrlo visokog nivoa. U svakom slučaju, nije sve u mahanju, ipak je ribolov na prvom mjestu, ali dobro mahanje puno pomaže u ribolovu! Nadam se da ću biti u blizini slijedeći put kad ćete organizirati nešto slično.

 Puno pozdrava, Paul